.

14.04.2007.

Ispade da se rugam, a ne rugam se, samo se šprdam

Smijem li sada reći da sam znala da od te ljubavi ništa neće biti?

Jebo te, dopizdili su i Bogu i vragu. Sjevalo je sa svih strana. Jedna polukurva i jedan jebeni poluintelektualac koji sebe naziva Apolonom.

Ne ide to.

Smjenjivale se boje, prekrivalo se ceradama, uzalud. Polukurva je ostala polukurva, a jebeni poluintelektualac je ostao na istom poluintelektualnom nivou.

Jebeno je bilo, sa svih strana. Ne mogu se drugačije izražavati. Prostaci oni, prosta ja i valja prostačinu dočarati.

Sve bi onako kako sam to iscenirala. Malo se pojebaše, malo više se poderaše, sada se izlizalo i idemo se ne internetati više. Idemo se malo vrijedjati jer od te ljubavi nema više ni dima. Dogorjelo! Kapak.

Džemila se kezi iza ćoška i ispija kafu sa saradnicima.


09.04.2007.

Moj e-brak

Načula sam da sutra možda ne postojim pa hajde onda da probam i to!

Što bi se vukla pred matičara, što bi kupovala vjenčanicu, što bi trošila lovu na dvjesto zvanica?

Nego, mogu u pidjami, ispred monitora, konektujem se, udam se za Mikija, imamo e-brak i kada poželim rastavu samo se diskonektujem.
Sa strane imam još par brakova po potrebi i milina. Ionako se dosta toga svede na cyber sex.

Imaćemo našu malu cyber porodicu. Napravićemo cyber djecu, ako nam ne podje za rukom, to jeste splovilnim kablovima, možemo ih usvojiti. Angelina nam je zvijezda vodilja.

Znam da mi nevjerujete, ali ovi Hrvati će sve crno na bijelo prikazati.

Link

Upravo vjenčani... Nesigurna & Miki!



05.04.2007.

Aj em so frendli grl!

Ona je jedna poetska duša koja će možda nekada napisati knjigu svojih nebuloznih emocija. Dobila sam crijevnu gripu dok sam čitala njene izljeve u rasponu on mene ne voli, ja režem vene, o vrati mi se muškarčino moja ženskasta. Ok, prilijepih komentar a kao zahvalu dobih frendovsko druženje u dosadnim PoslijePonoćnim satima.

Ju hev van nju frend! Van nju frend vam je prikucao komentar na nešto što vi nazivate blogom. On vam je od bloga dat! Molimo uvažite našu obavijest. Uvažila sam i kulturno prihvatila kako me već mater moja naučila. Budi sine pristojna, reče mi jednog dana sva ozbiljna, a ja briznuh u suze što me nazva sinom. Nisam ja sin, sin bi bila kada bi mi kita visila medju nogama. Ovako pišulja odvali plakati, ona je cijeli život zasigurno željela sina. Živjela sam s tom mišlju desetak godina i odlučih učiniti nešto po tom pitanju. Dovedoh joj Mikija. Miki je moj, ali nema veze, posudiću ti ga da ti bude sin tvoj! Od sad pa na dalje i u buduće njega zovi sinom, ja nisam sin.

Nego, da se vratim nju frendu mome... Svidjela joj se moja prvo-postovska prerada Damir-Urbanovske pjesme. Nadala se da će svoju tugu topiti  samnom. Nakon izvjesnog vremena pročitala je odgovor na kulturni spust komentar pa zatim drugo-postovsku obradu mene same. Duboko-plitko se razočarala u mene. Rekla mi je da sam ja jedna prosta žena koja ne može da parira njenoj dubokoumnoj poeziji. Ko zna, da sam joj pisala slalom komentar, a ne spust, možda bi izbjegla pad. Ovako, maj nju frend me opali nogom u guzu i izbrisa me. Nema me više u njenim molitvama, više me blogom ne prati!

Jadna i čemerna se opet rasplakah kao onog istog dana kad me mater moja sinom nazvala. Obliše me suze sve do tabana i tog trena odlučih: Nesigurna, ljepojko moja, ko tebe kamenom, ti njega namah vatrenim oružjem.

Bila je ovo priča kako sam ostala bez maj nju frenda...

Poljubi me ravno u




Stariji postovi




na nišanu
5719

Powered by Blogger.ba